Teletina ispod peke

Prokljuka, vršnik, pokrivač, čripnja, crepulja, cripnja ili peka, nazivi su za omiljeno jelo/vrstu pečenja na žaru i pepelu koja se od prastarih vremena održala sve do današnjih dana.

Iako se tijekom naše gastronomske povijesti peka upotrebljavala za razne namjene, na njezin spomen većini na pamet padne tek nekoliko najomiljenijih specijaliteta od kojih rastu zazubice. Među njima je teletina ispod peke koja će ovako pripremljena imati poseban okus. Meso pečeno ispod peke sočno je i meko te se odvaja od kostiju, a nezaobilazni je prilog takvim jelima krumpir koji kuhan i pečen u mesnom soku ima posebno slasnu aromu. Peka se sastoji od dva dijela, podloge koja se stavljala na zagrijano ognjište i na koju se stavljala hrana spremna za pečenje te teškog poklopca koji je omogućavao da se sadržaj peke u isto vrijeme i peče i kuha u vlastitim sokovima.

Kupolastog oblika, poklopac peke na vrhu ima dršku s pomoću koje se odiže od podloge, jer jednom zagrijan teški poklopac bio bi prevruć za diranje. Nakon što ga se namjestilo iznad jela, zvono peke prekrivalo se razgorenim žarom. Za pripremu jela ispod zvona, čripnje, sača ili peke na kominima i ognjištima bilo je potrebno pripremiti kvalitetan žar od komada drva kao što su grab ili bukva, koji je grijao ne samo odozgo nego bi vatra tinjala i ispod donjeg dijela peke, što bi omogućavalo ravnomjerno pečenje njezina sadržaja. Priprema hrane ispod peke predstavlja jednu od dužih metoda pečenja pa se tako, ovisno o količini i vrsti mesa, peka znala držati pod žarom i po nekoliko sati, a njezin bi se sadržaj pritom morao koji put i okrenuti kako bi sa svih strana bio ujednačeno pečen te podliti vinom ili pak temeljcem kako bi rezultat bilo meko meso koje oduševljava svojim okusom. 

Š½ar je stoga trebalo pažljivo održavati kako bi izdržao višesatnu pripremu. Nestrpljivom društvu koje bi se okupilo oko peke i družilo uz čašu dobrog vina čekanje bi se uvijek isplatilo, jer bi slastan obrok koji bi se pred njima našao vrijedio uloženog truda.